Ivan Meštrović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ivan Meštrović
Secesija Moderna
Ivan Meštrović
Rođenje 15. kolovoza 1883.
Vrpolje, Slavonija
Smrt 16. siječnja 1962.
South Bend, Indiana, SAD
Vrsta umjetnosti kiparstvo - slikarstvo - arhitektura - mehanika
Praksa Split, Zagreb, Beč, Pariz, London -
Utjecao Auguste Rodin, Caude Boudel, etc.
Poznata djela Zdenac života
Pobjednik
Grgur Ninski (Meštrović)
Job (Meštrović)
Portal o životopisima

Ivan Meštrović, (Vrpolje kod Slavonskog Broda, 15. kolovoza 1883. - South Bend, Indiana, SAD, 16. siječnja 1962.), hrvatski kipar i arhitekt.

Sadržaj

[uredi] Životopis

Meštrović je rođen u Vrpolju u Slavoniji, ali je svoje djetinjstvo proveo u selu Otavice u Dalmaciji. Kao dijete, Meštrović je slušao epsku poeziju, narodne pjesme i povijesne balade, dok je čuvao ovce. Rođen je u seoskoj katoličkoj obitelji, a njegova religioznost oblikovala se pod utjecajem pučke religioznosti, Biblije i kasnog Tolstoja.

Sa šesnaest godina, Harold Bilinić, kamenorezac iz Splita, prepoznao je njegov dar i uzeo ga je za šegrta. Njegov umjetnički talent razvio se gledanjem znamenitih građevina Splita, uz pomoć pri školovanju Bilinićeve supruge, koja je bila profesor u srednjoj školi. Uskoro, pronašli su jednog bečkog vlasnika rudnika, koji je financirao Ivanovo preseljenje i školovanje u Beču. Morao je u najkraćem roku naučiti njemački i prilagoditi se novoj sredini, ali je uprkos brojnim problemima završio studij.

Zdenac života (1905., spomenik postavljen 1912. na trgu Maršala Tita ispred HNK u Zagrebu)

Svoju prvu izložbu priređuje 1905. godine u Beču sa grupom Secesija, uz primjetan utjecaj stila Art Noveau. Njegov rad je ubrzo postao popularan i Meštrović počinje zarađivati dovoljno za sudjelovanje na međunarodnim izložbama, na koje je putovao sa svojom suprugom Ružom Klein.

Godine 1908. seli se u Pariz. Skulpture napravljene u tom razdoblju, donose mu međunarodni ugled. U Beograd se seli 1911. godine, a ubrzo potom u Rim, gdje je proveo naredne četiri godine studirajući na skulpturama antičke Grčke.

Na početku Prvog svjetskog rata, poslije atentata u Sarajevu, Meštrović se pokušao vratiti u Split preko Venecije, ali ga je od tog puta odvratio njegov oporbeni stav prema austro-ugarskim vlastima. Tijekom rata putovao je da bi sudjelovao na izložbama u Parizu, Cannesu, Londonu i Švicarskoj.

Spomenik Grgura Ninskog u Splitu (1929.)

Poslije Prvog svjetskog rata vratio se kući i upoznao drugu ljubav svog života, Olgu Kesterčanek, s kojom se oženio. Imali su četvero djece - Martu, koja je rođena u Beču i Tvrtka, Mariju i Matu, koji su rođeni u Zagrebu, kamo su se preselili 1922. Kasnije bi zimske mjesece provodili u svojoj palači u Zagrebu, a ljetne u kući napravljenoj 1930-ih godina u Splitu. Postao je profesor na Visokoj umjetničkoj školi u Zagrebu. Nastavio je s pravljenjem velikog broja djela. U to razdoblje pada i njegov rad s Jurjem Škarpom na Mauzoleju obitelji Račić u Cavtatu.

Putovanjima po čitavom svijetu su se nastavila, izlagao je svoja djela: u Bruklinskom muzeju (1924.), Chicagu (1925.), kao i u Egiptu i Palestini 1927. godine.

Na njegovim nastupima diljem SAD-a ga je kao dio glazbene pratnje pratio poznati hrvatski operni pjevač i glazbeni pedagog Nikola Zaninović.

Zbog njegovog antifašističkog stava, kada je osudio talijanski iredentizam prema Dalmaciji, i Njemačkoj, kada je odbio Hitlerov poziv za posjetu Berlina tridesetih, ustaše su ga zatvorili na tri i pol mjeseca (osudivši ga na smrt) tijekom Drugog svjetskog rata, no uz pomoć Vatikana, prebacio se u Veneciju, zbog izlaganja na Venecijanskom Bienalu 1942., zatim odlazi opet u Rim, a potom u Švicarsku. Cijela njegova obitelj nije se uspjela izvući pred naletima rata – njegova prva žena Ruža Klein umrla je 1942. godine u Zagrebu. Kasnije, brata Petra zatvorile su komunističke vlasti.

[uredi] Poslije Drugog svjetskog rata

Spomenik Marku Maruliću u Splitu (1925.)

Titova Jugoslavija je pozvala Meštrovića na povratak, ali je on odbio živjeti u komunističkoj zemlji. Godine 1946. Sveučilište u Syracusi ponudilo mu je profesorsko mjesto i on se preselio u Sjedinjene Države. Još 1945. godine dobio je američko državljanstvo, a deset godina kasnije postaje profesor na Sveučilištu Notre Dame.

Godine 1959. Meštrović je nakratko posjetio Hrvatsku (Zagreb i Split), zbog dogovora s novim vlastima o tretmanu njegovih nekretnina i umjetničke ostavštine, posjetivši pritom i Alojzija Stepinca, nepravedno zatvorenog zbog tobožnjih veza s ustašama, i Josipa Broza Tita.

Na zahtjev jugoslovenskih kulturnih poslanika, poslao je 59 statua iz Sjedinjenih Država u Jugoslaviju (uključujući i spomenik Petra II. Petrovića Njegoša), a 1952. godine dodatnih 400 skulptura i različitih crteža.

Smrt Meštrovićeve djece kao da je utjecala i na njegovu. Njegova kći Marta, koja se doselila u Kanadu, umrla je u 24. godini 1949. godine; njegov sin Tvrtko, koji je ostao u Zagrebu ubio se 1961. godine. Meštrović je napravio četiri glinene skulpture, da bi obilježio smrt svoje djece, Marte i Tvrtka. Nekoliko mjeseci kasnije, Ivan Meštrović je umro u svojoj 79. godini života u gradu South Bend, država Indiana (SAD). Pokopan je u crkvi Presvetog Otkupitelja u Otavicama, tzv. mauzoleju obitelji Meštrović.

Prema Meštroviću misterij ljubavi odgonetka je misterija smrti i uvjet vjerovanja u vječnost. Stoga su mu čovjekova djela na zemlji, pa i umjetnost, "otisci besmrtnog bića". Uz herojsko-nacionalni i intimistički ciklus, religiozni ciklus zauzima središnje mjesto u Meštrovićevu stvaralaštvu (sakralni objekti, skulpture u mramoru, bronci i drvu), u kombinaciji arhajskoga. "gotizirajućega", secesionističkoga i ekspresionističkog stila. "Gotizirajuća ekspresivna mistika" našla je svoj izraz u kapelici Sv. Križa u Kašteletu (Split), s velikim drvenim Raspelom (1917.) i nizom drvenih reljefa s prizorima iz Kristova života (1917.-53.). Mauzolej obitelji Račić u Cavtatu (Gospa od Anđela, 1920.-23.) monumentalno je arhitektonsko-skulptorsko zdanje, a glavne su mu skulpture Raspelo, Sv. Roko i anđeli s dušama pokojnika. Spomen-crkva kralja Zvonimira u Biskupiji kraj Knina nadahnuta je starohrvatskim crkvicama.

[uredi] Galerija djela

Spomenik neznanom junaku na Avali u Beogradu (Srbija) (1938.)
Njegošev mauzolej na Lovćenu (Crna Gora)
Mauzolej obitelji Meštrović u Otavicama

[uredi] Književno stvaralaštvo i publicistika

[uredi] Djela

  • Gospa od anđela, (Nova europa, Zagreb, 1937.)
  • Religiozna umjetnost, reprodukcija Meštrovićevih djela religiozne tematike (Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, Zagreb, 1944.)
  • Dennoch will ich hoffen...Ein Weihnachtsgespräch (Ipak se nadam ili Božićni razgovori), knjiga refleksija[1] (Rascher Verlag, Zürich, 1945.)
  • The sculpture of Ivan Meštrović, (Syracuse University Press, Syracuse, 1948.)
  • Meštrović Exhebition of Twenty-Five Panels: Hendricks Chapel Syracuse University, (Syracuse, 1950.)
  • The Life of Christ: Ten Panels in Wood, (Syracuse, 1953.)
  • Uspomene na političke ljude i događaje, memoarska proza (Knjižnica Hrvatske revije, Buenos Aires, 1961.)

Posmrtno:

  • Uspomene na političke ljude i događaje, memoarska proza (2. izdanje, Matica Hrvatska, Zagreb 1969., 3. izdanje, Matica Hrvatska, Zagreb, 1993., slovenski prijevod: Spomini, Ljubljana, 1971., prev. Jože Stabej)
  • Ludi Mile, pripovijetke (Matica Hrvatska, Zagreb, 1970.)
  • Vatra i opekline, autobiografski roman (priredio Branimir Donat)[2] (Dora Krupićeva, Zagreb, 1998.)
  • Razgovori s Michelangelom, dramski tekstovi[3] (Školska knjiga, Zagreb, 2007.)

U rukopisu:

  • Aleksandar (Alexander)[4], drama
  • Kambus[1], povijesna drama
  • Aleksandrida[1]
  • Kejo[1]

[uredi] Ostavština

U njegovim Otavicama su i zgrade antimalarične ambulante i osnovne škole, koji su danas zaštićeni spomenici kulture, i u državnom su vlasništvu. Izgrađeni su po Meštrovićevim zamislima u razdoblju od 1928. do 1932. godine. I ambulanta i osnovna škola su uništene za vrijeme velikosrpske okupacije Otavica u Domovinskom ratu.

Pored već navedenih, poznate osobe čije je kipove izradio Meštrović su: Vladimir Nazor, Dinko Šimunović, Miroljub Ante Evetović, Ambrozije Šarčević, Svetozar Miletić, Martin Kukučin (Bratislava), i ostali.

[uredi] Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Dalibor Prančević: Imaginarni razgovori Ivana Meštrovića Preuzeto 20. srpnja 2011.
  2. ↑ Muzeji Ivana Meštrovića: Predstavljanje knjiga i publikacija Preuzeto 20. srpnja 2011.
  3. ↑ Moderna vremena info: Razgovori s Michelangelom Preuzeto 12. lipnja 2011.
  4. ↑ (engl.) A literary profile of Ivan Meštrović by Ante Kadić Preuzeto 12. lipnja 2011.

[uredi] Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Ivan Meštrović
Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ivan_Me%C5%A1trovi%C4%87&oldid=3339470"
Osobni alati
Imenski prostori

Inačice
Radnje
Orijentacija
Ispis/izvoz
Alati
Drugi jezici

Polecamy: Pozycjonowanie, wózki dziecięce, Kino domowe, Viagra, Kredyty